cipka lepoglava
logo


Lepoglavska čipka

Prozračnost i profinjenost, vrhunska kvaliteta prožeta višestoljetnom tradicijom ručne izrade, finoća i suptilnost, te posebnost motiva samo su neki od atributa koji obilježavaju savršenu tekstilnu tvorevinu - lepoglavsku čipku.

Dolaskom pavlina započinje šestostoljetna izrada čipke na tom području. Oni iz zapadnoeuropskih zemalja donose vještinu izrade čipke na batiće koju koriste pri ukrašavanju crkvenog ruha. Ubrzo se to umijeće širi iza samostanskih zidina, prihvaća ga okolno stanovništvo te uz ostale proizvode iz kućne radinosti (lončarstvo, košaraštvo) postaje mu izvor zarade. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća velike zasluge za razvoj čipkarstva pripadaju Zlati Šufflay. Pod njezinim utjecajem izrada čipke se unaprjeđuje, a motivi se obogaćuju narodnom ornamentikom. Između dva svjetska rata djeluje čipkarska škola u Lepoglavi, broj se čipkarica postupno povećava, te se stvaraju sigurniji uvjeti opstojnosti te tradicije.
Najistaknutija osoba te škole je Danica Brossler, ona unoseći nadahnute kreacije podiže kvalitetu izrade čipke. Upotrebljava tanki konac, spretno kombinira motive iz
Poznatih čipkarskih središta sa narodnim i baroknim elementima te tako lepoglavska čipka dobiva puno estetsko obličje.

U drugoj polovici prošlog stoljeća čuvena lepoglavska čipka zamalo dobiva dimenziju same povijesne vrijednosti, počinje zamirati dragocjeni segment kulturne baštine. Čipkarica je bilo sve manje, a istovremeno nije bilo interesa među mlađim naraštajem. No u posljednje vrijeme uz pomoć entuzijazma pojedinaca, upornih čipkarica i snažnije angažiranosti društvene sredine kao i unošenje u školski program i djelovanjem čipkarskog društva "Danica Bresler" snažnije se vrednuje i promiče čipkarstvo.

Lepoglavska čipka po tehnici pripada tipu "briselske čipke" odnosno izradi čipke na batiće. Pribor koji se koristi pri izradi (klepanju čipke) je korpica u koju se stavlja dedek (jastuk valjkastog oblika, punjen piljevinom), bateki (drveni štapići, nosači konca), gumbašnice (pribadače) i heknadljin (igla za provlačenje konca). Na dedeka se stavlja mustra (predložak čipke) po kojoj čipkarice isprepletanjem konca pomoću bateka u vidu osnove i potke grade oblike i učvršćuju ih gumbašnicama. Izrada takve čipke vrlo je zahtjevna i spada u red visoko kvalitetnog tekstilnog proizvoda. Vrlo složena tehnika iziskuje vješte ruke koje igrom batića stvaraju rafinirane oblike tanke poput paučine, te veliku spretnost i strpljenje čipkarica. Čipka je izvorno imala isključivo utilitarnu namjenu kao aplikacija na odjevnim predmetima (ovratnici, orukavlje) ili posteljini, stoljnjacima, zavjesama te različiti potpuno izrađeni u čipki tabletići, salvete itd.

Danas je tradicijska čipka postala dio turističkog proizvoda, više se ne koristi toliko kao modni detalj, već postaje ručno izrađeni skupocjeni suvenir koji dobiva dekorativnu funkciju. Čudesno oblikovana u svojoj originalnosti i ljepoti lepoglavska čipka održana je do današnjih dana kao važan dio hrvatske tradicijske kulturne baštine.
U Parizu 1937. godine nagrađena zlatnom, 1939. godine u Berlinu brončanom medaljom, a 1996. godine zapažena je na ljetnim olimpijskim igrama u Atlanti.

Lepoglavska čipka zadovoljava visoke standarde kvalitete i stekla je pravo označavanja znakom IZVORNO HRVATSKO, a zaštićena je i ZNAKOM IZVORNOSTI, te uvrštena na listu UNESCO-a.

grafički studio MIMI Ivanec